U gornjegradskim kućama s dva ili tri prozora žive Gorijanci ili Pesjaki, kako stanovnike ovog dijela grada oduvijek zovu. Godine 1752. carica Marija Terezija ujedinila je Gornji Križevac s Donjim gradom, pa od tada grad mjenja ime u Križevci. Tu se nalaze i crkve Sv.Marka Križevčanina i Sv. Roka, te gradsko groblje. U Gornjem gradu rođeni su : Franjo Marković, filozof, estetičar, govornik, pjesnik i prvi dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te Albert Ognjen Štriga, hrvatski preporoditelj i ilirac, autor libreta za prvu hrvatsku operu «Ljubav i zloba» i primadona Milena Šugh Štefanac.

Grkokatolička katedrala zajedno s biskupskim dvorom je nastala na mjestu gdje je u 14. st. bio samostan augustinaca, a od 1627. do 1786. franjevački samostan. Nakon ukinuća franjevačkoga samostana prostor je dodijeljen grkokatolicima koji sjedište biskupije donose u Križevce. Za potrebe istočnoga obreda bivša franjevačka crkva se preuređuje, a u novouređeni biskupski dvor 1801. godine useljava se prvi biskup.

Današnji izgled duguje velikoj obnovi od 1895.- 1897. g. Katedrala je preuređena u neogotičkom stilu po nacrtima Hermana Bollea, a radove su izvodili najbolji graditelji, stolari i majstori umjetničkoga obrta onoga vremena. Ikonostas su oslikali prvaci hrvatske Moderne, naši najveći slikari: Celestin Mato Medović, Bela Čikoš Sesija, Ferdo Kovačević i Ivan Tišov, učinivši prostor katedrale svojevrsnom galerijom.