U rodnom gradu završio je gimnaziju, a diplomirao povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1967. Bio je kustos Gradskog muzeja u Bjelovaru, jedan od utemeljitelja Ogranka Matice hrvatske Bjelovar, tajnik Izdavačkog odbora i urednik glasila "Rusan". Antologijsku pjesmu "Kad izgovorim tvoje ime", prvi put je objavio u "Hrvatskom tjedniku", 1971., zatim u prvom broju "Rusana", glasila Ogranka Matice hrvatske Bjelovar. Kad je ta ista pjesma objavljena u čakovečkom "Hrvatkom kolendaru", cjelokupna neprodana naklada je zabranjena, a protiv Željka Sabola, pokrenut je sudski proces, koji je zahvaljujući Igoru Mandiću i Juri Kaštelanu obustavljen. Odlazi šikaniran u Zagreb, gdje postaje umjetnički voditelj galerije Forum 1975., a kasnije urednik Likovne enciklopedije, Hrvatskog leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža". Objavio je više knjiga pjesama, polemika i kritika. Mnoge su njegove šansone uglazbljene. Bio je član Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog centra PEN-a. Izvršio je samoubojstvo 1991., jer nije mogao podnijeti agresiju na Hrvatsku. Na zgradi Gimnazije u Bjelovaru, Matica hrvatska postavila mu je spomen-ploču. U rujnu 2008. godine na Trgu hrvatskih branitelja u Bjelovaru postavljena je skulptura Pjesnik pjesniku, autora Simonea Becka Mocennia posvećena Željku Sabolu.