Doktorirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 1959. Od 1961., a radio je u Zavodu za anatomiju Medicinskog fakulteta u Baselu. Bio je izvanredni profesor Medicinskog fakulteta (od 1969. do 1985.), te predavač na Stomatološkom fakultetu (od 1978. do 1983.) u Baselu. Kao 14-godišnjak Žarko se prihvatio ping-ponga nakon što je na nogometu slomio nogu. Zbog toga je kod kuće bio prisiljen sjedeći igrati i to na stolu veličine 150 cm. Prvi njegov reket nije imao dršku, pa je Žarko Dolinar podbočio drugu stranu reketa prstima i to je razlog što se priklonio penholderu i tako igrao cijelog života. Bio je prvi Hrvat koji je osvojio medalju na Svjetskom prvenstvu (Kairo 1939.) i prvi hrvatski sportaš uopće koji se okitio naslovom svjetskog prvaka. Godine 1954. proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske i Jugoslavije.Svjetski prvak, mnogostruki državni stolnoteniski prvak. Žarko je ispunio vitrine vrijednim trofejima i nagradama s mnogih borilišta, od prve nagrade brončane tintarnice do pehara i osam medalja sa svjetskih prvenstava. S partnerom Subotičaninom Vilimom Harangozom osvojio je Svjetsko prvenstvo 1954. u londonskom Wembleyu, i to je biser njegove karijere. Nanizao je još 25 trofeja s međunarodnih natjecanja i turnira. S lakoćom je igrao, nikad umoran ili iscrpljen, iako je nevjerojatno malo trenirao. U to doba stolni tenis se igrao s većim reketom, daleko većim od današnjih reketa. Bio je majstor sjajnog refleksa i izvanredne anticipacije. Racionalni igrač, taktičar velikog formata. U igri glavno mu je oružje bilo snažan forhand-drive, posebno paralele. Riskantnim udarcima zbunjivao je suparnike. Penholderaša Dolinara s pravom ubrajamo u preteče kasnijih tajfunskih napada Azijaca - Japanaca i Kineza. Dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar", za životno djelo 2002. godine. Nositelj naslova Pravednik među narodima države Izrael.