Naseljenost vukovarskog kraja prati se kroz pet tisuća godina u kontinuiranom slijedu putem brojnih arheoloških lokaliteta.
Ovdje su značajne kulture mlađeg kamenog doba (neolitik) starčevačka, vinčanska i sopotska. Temeljile su se na sjedilačkom načinu života i izgradnji trajnih nastambi. U upotrebi je polirano kameno oruđe, usavršena je proizvodnja keramike.

Migracijskim kretanjima i dolaskom novih etničkih skupina indoevropskog porijekla uvode se i nove tehnologije. Počinje razdoblje bakrenog doba (eneolitik) s badenskom, kostolačkom i vučedolskom kulturom. Nastaju novi oblici proizvodnje, sahranjivanja i vjerovanja i složeniji društveni odnosi medu ljudima. Način gradnje kuća i kultni predmeti svjedoče o povezanosti s mediteranskim kulturnim krugom.
Vukovar- vjekovni hrvatski grad na Dunavu. Vukovar je oduvijek bio dio srednjeeuropskog kulturnog kruga, to je grad bogate povijesti, kulturne i prirodne baštine i tradicije, prepoznatljiv po vučedolskoj golubici, gostoljubivosti, a nadasve po baroknoj arhitekturi. Nažalost, 1991.g.veliki dio te prepoznatljivosti je uništen.
Vukovar polako dobiva svoj nekadašnji izgled s prepoznatljivim dominantnim točkama, ali ono što ga čini posebnim i po čemu se nikada nije promijenio jesu njegovi stanovnici – širokogrudni i dobrodušni, otvorena srca za sve one koji ih požele posjetiti i upoznati. Ono što su godinama čuvali zatomljeno duboko u sebi, iz dana u dan nesebično daruju svome gradu i svatko od njih usađuje neko svoje sjećanje u njegovu svakodnevicu. Svakim danom sve više se potvrđuje istinitost tvrdnje ratnog novinara Siniše Glavaševića – Grad, to ste vi.