Japodi su na omanjem brdu Crkvini imali svoju gradinu Avendo s očuvanim japodskim terasama, na kojima su bile sagrađene njihove jednostavne nastambe. U dvije nekropole (s više od 800 otkopanih i istraženih grobova) iskopani su najbogatiji arheološki nalazi brončanih ukrasa, japodskih kapa, staklenih ukrasa, jantarnih ogrlica, a posebno se ističu jantarne antropomorfne figurine etruskog porijekla ili izrađene pod etruskim kulturnim utjecajem. Čuvaju se u muzeju Gacke u Otočcu i Arheološkom muzeju u Zagreb.
Dolaskom Rimljana život u Avendu nije zamro. Japodi su mirno prihvatili rimsku vlast. Iz tog razdoblja pronađene su kod Crkvine are (žrtvenici) bogu Jupiteru.
Godine 1751. sagrađena je Crkva sv. Stjepana prvomučenika, u kojoj se ističe barokni oltar s nimfama (raritetni primjerak oltara), barokna propovjedaonica i krstionica, te na vrhu tornja bogato izvedeni željezni križ koji navodno potječe sa zagrebačke katedrale.

Kako je nastalo Konjsko jezero

U Kompolju je živio jedan čovjek koji je imao puno konja, a dozivao ih je nekim neobičnim glasovima. Toliko se razumio u konje i ti su njegovi čudni glasovi bili tako savršeni da je uspio pripitomiti mnoge divlje konje. Svakoga dana vodio ih je na pašu, na jedno veliko polje. Jednog je jutra morao ići na posao, a konji su bili uznemireni te su sami krenuli u polje. Od tada ih više nitko nije vidio. Ljudi još pričaju da je čovjek kad je došao kući i vidio da konja nema, otišao do toga polja gdje su svakodnevno pasli. Dozivao ih je, ali bez rezultata. Konja nije bilo. Pripovijedalo se da se odronila zemlja i otvorila jama koja je progutala konje. Od
tada, kad se u proljeće snijeg otapa, sva voda se slijeva u tu jamu. Zbog ovog je događaja polje, na kojem su konji pasli i na kojem su u zemlju propali, nazvano Konjsko jezero.