Antun Mihanović (Zagreb, 10. lipnja 1796. - Novi dvori kraj Klanjca, 14. studenog 1861.) hrvatski književnik
Neprolaznu slavu stekao pjesmom "Horvatska domovina" koja je krajem 19. stoljeća postala hrvatska himna. Pjesma je prvi put objavljena 1835. u desetom broju Gajeve "Danice". "Horvatsku domovinu" ili prema prvom stihu "Lijepu našu" uglazbio je Vinkovčanin Josip Runjanin, a prvi put javno je izvedena 1861. Kao nacionalna himna prihvaćena je 1891.
Antun Mihanović je autor i nevelike, ali važne knjižice "Reč domovine o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku" koju je objavio u Beču 1815. U ovom djelu je iznio ideje iz kojih se kasnije razvio i program Hrvatskog narodnog preporoda Ljudevita Gaja i ostalih iliraca.
Po naobrazbi je bio pravnik. Službovao je kao vojni sudac, a nakon prelaska u diplomaciju kao austrijski konzul u Beogradu, Solunu, Smirni, Carigradu i Bukureštu. Umirovljen je 1858. kao ministarski savjetnik i od tada je do smrti živio u Novim Dvorima.
Dvorac Mihanović sagradili su u 18.stoljeću grofovi Erdody ali je zalogom prešao u ruke bana Josipa Brigljevića, muža sestre pjesnika Antuna Mihanovića. Sam pjesnik, tvorac "Lijepe naše domovine" često je boravio u tom dvorcu i po njemu je dobio današnje ima. Dvorac je rekonstruiran i obnovljen 1983.godine a danas je poznati ugostiteljski objekat za održavanje raznih svečanosti - od poslovnih kongresa do vjenčanja iz snova.