Alberto Ognjan Štriga, osnovnu školu je završio u Križevcima, gimnaziju u Zagrebu i Velikoj Kaniži, diplomirao pravo u Zagrebu. Bio je govorljivi pristalica Ilirskog preporoda, te je odigrao znatnu ulogu u glazbenom životu tog razdoblja kao operni pjevač, inicijator i organizator. Prozvan je jednim od najoriginalnijih Hrvata XIX. stoljeća. Štriga je u vrijeme Ilirskog preporoda imao ulogu kakva bi u današnjem, modernom shvaćanju odgovarala pojmu menadžera, jer je otkrivao umjetničke talente i poticao ih na kreativnost. No, više od toga, bio je domoljub vjeran ostvarenju narodnih ideala.
Godine 1840. utemeljio u Zagrebu prvo ilirsko glazbeno društvo na čelu s Vatroslavom Lisinskim kao dirigentom. Lisinskog je poticao na komponiranje ilirskih budnica i prve hrvatske opere Ljubav i zloba, a on je pribavio libreto od Dimitrija Demetra. Godine 1849. - 1850. organizirao u Zagrebu s dobrovoljačkom glumačkom družinom predstave hrvatskih kazališnih djela, a 1869. izvedbu Verdijeve opere Trubadur na hrvatskom jeziku. Kao operni pjevač bariton igrao je ulogu i praizvedbi Ljubavi i zlobe. Nastupao je i u Pragu, Brnu, Petrogradu.Godine 1848. Štriga je kao običan vojnik stupio u vojsku bana Josipa Jelačića te hrabrošću zaslužio čin časnika, koji je odbio prihvatiti. Za svoju dokazanu hrabrost kod Beča dobio je "Zlatni krst sa krunom", jedino odlikovanje koje je ikad primio.
Štriga je radio i u hrvatskom zemljišnom arhivu, gdje je bio i ravnatelj, a od 1876. radio je kao putujući učitelj za voćarstvo i vinarstvo. Konačno je umirovljen živio u Zagrebu, sve do svoje smrti koja ga je iznenada zatekla u 76. godini, u nedjelju 7. ožujka 1897. u 1 sat ujutro od kapi u bolnici. 9. ožujka sahranjen je na Mirogoju u ilirskoj arkadi uz prijatelja Lisinskoga i hrvatske preporoditelje. Štriga je bio impozantna ličnost. U velikoj borbi za narodne ideale bio je on najodlučniji borac.