ETNOGRAFSKI MUZEJ BUJE

Zbirka sadrži tipičan inventar istarske kuće te zbirku s predmetima karakterističnih istarskih obrta.

Zbirka sadrži tipičan inventar istarske kuće te zbirku s predmetima karakterističnih istarskih obrta.

Područje umaške općine bogato je kulturno-povijesnim spomenicima koji svjedoče o kontinuitetu ljudskog prisustva i djelovanja od prapovijesti do danas. To je područje u kojem se život odvija pokraj gradina, rimskih vila rustika, uz bogatstvo nalaza podvodnog arheološkog pojasa, oko sakralnih objekata od predromanike do danas, vlastelinskih stancija, te sve do najstarijeg „živućeg“ svjetionika na obje Jadranske obale.

Već 1970. g. rađa se ideja o konzervaciji srednjovjekovnog kompleksa bedema, s kulom na krajnjem zapadnom dijelu umaškog poluotoka, i njegovoj prenamjeni u muzejski prostor. Pored toga, planirano je i parkovno uređenje cijelog prilaznog dijela (današnjeg Trga sv. Martina) te šireg okruženja.

Radovi završeni 1973. g. obuhvatili su uređenje kule, vanjskih fasada i međukatnih konstrukcija. Konzervaciju je financirao tadašnji Republički fond za unapređenje kulturnih djelatnosti uz potporu Fonda za kulturu SO Umaga i Hotelskog poduzeća Adrija, također iz Umaga. U obnovi su sudjelovali: djelatnici Muzeja AMI Pula, Branko Marušić, ravnatelj i Štefan Mlakar, znanstveni suradnik; Borivoj Tadić, direktor umaškog Narodnog sveučilišta; tadašnji sekretar Hotelskog poduzeća Adrija Aldo Unukić. Projektiranje je povjereno Projekt birou Umag, tj. njegovu direktoru ing. Vinku Kulundžiću, a prema programu i smjernicama koje je zadao Regionalni zavod Rijeke.

Od samih početaka konzervacije namjena kule bila je sasvim jasna: preinačiti je u muzejski prostor koji bi sadržavao izložbeno-prodajni punkt, izložbeni prostor, etnografsku zbirku te dio sa stalnim postavom sastavljenim od arheoloških nalaza s umaškog područja koji bi pratio povijesni razvitak grada. Tek 1976. g. otvoren je Gradski muzej u sklopu Narodnog sveučilišta "Ante Babić", ustanove za obrazovanje i kulturu odraslih i omladine. U prizemlju kule postavljena je zbirka kamenih spomenika, koju je stručno obradio arheolog Branko Marušić iz pulskog Arheološkog muzeja, a ostatak prostorija bio je namijenjen galerijskoj djelatnosti. Ideja o etnološkoj zbirci otpala je na samom početku, jer se zbirka istog tipa i namjene formirala u Bujama.
Novo doba

Bez stručnog vodstva, samo sa zbirkom kamenih spomenika i povremenim galerijskim postavima, umaški Muzej se nije mogao razviti u ustanovu koja će stvarati i pratiti nove muzeološke ideje i zahtjeve. Od 6. 5. 1996. g. zbirka lapida je pod izravnom upravom Poglavarstva Grada Umaga, te se uz već postojeću zbirku proširuje otkupom privatne arheološka zbirke Cigui-Fachin koju obrađuje arheologinja Narcisa Bolšec Ferri. Pod novim stručnim vodstvom i pod motom LUX IN TENEBRIS (svjetlo u tmini) započinje se intezivnija izložbena i istraživačka djelatnost (Zambratija, Garibaldijeva ulica u povijesnoj jezgri). Stvara se inicijalna jezgra za organiziranje složenijeg tipa ustanove koja bi svojim radom sprječavala otuđivanje i uništavanje nalaza, te predstavila bogato umaško kulturno nasljeđe i postala kulturno-informativni centar. Osmišljenim planskim radom i stvaranjem muzeološke koncepcije "ŽIVOG MUZEJA", 2000.g. tadašnja zbirka lapida prerasta u samostalnu instituciju MUZEJ GRADA UMAGA - MUSEO CIVICO DI UMAGO, a arheologinja Narcisa Bolšec Ferri njegova prva ravnateljica.

Muzej je odmah započeo stvarati fundus i djelovati kao muzejska ustanova prema suvremenim muzeološkim principima stvarajući arheološku zbirku koja je neophodna za razumijevanje povijesti umaškog kraja, te likovnu zbirku koja u najvećoj mjeri reflektira radove grožnjanskog likovnog kruga. Muzej nema stalnog postava zbog skromnih prostornih uvjeta stoga organizira svojevrsne kratkoročne stalne postave, od nekoliko godina, koji se kao živo tkivo stalno mijenjaju, dopunjuju. Danas Muzej svoju muzejsko-galerijsku i edukativnu djelatnost vrši putem arheoloških istraživanja, organiziranjem tematskih i monografskih izložbi hrvatskih i inozemnih autora, izložbi iz fundusa, predavanjim, predstavljanjima, radionicama i igraonicama, a kruna cjelokupnom radu je multimedijski projekt SEPOMAIA VIVA. Projekt u sebi spaja povijesno-arheološka istraživanja i predstavljanja, edukaciju, muzejsko-galerijsku djelatnost, scensku djelatnost i pored svega obogaćuje i turističku ponudu grada Umaga.
Smještaj muzeja

Muzej je od svog osnutka smješten u povijesnoj jezgri grada Umaga, u srednjovjekovnoj kuli iz 13/14. st., koja je služila kao utvrda u fortifikacijskom sustavu za obranu s mora.

Kula je podjeljena na tri etaže, čija zajednička površina iznosi oko 180 m2. Etaže su međusobno povezane širokim stubištem, dok je samo prizemlje (60m2), odijeljeno posebnim ulazom gdje je smještena zbirka kamenih spomenika koja danas zbog tehničkih uvjeta nije otvorena za javnost. Na trećoj etaži, u potkrovlju, od 1996.g. postavljena je izložba pod nazivom REKOGNOSCIRANJE UMAŠKOG AKVATORIJA i ona je temelj za stvaranje stalnog postava, dok se na preostale dvije etaže organiziraju povremene izložbe bilo likovnog ili povijesno-arheološkog sadržaja.

Muzejski prostori smješteni su na tri adrese: Trg sv. Martina 1, gdje se nalazi izložbeni prostor u srednjovjekovnoj kuli; Tribje 2, gdje se nalazi uprava, kabinetski prostori, knjižnica, dokumentacijski fondovi i arhiv, te Sv. Mihaela 10, gdje je smještena muzejsko-restauratorska radionica.

Vikend Planer
Vikend Planer
Vikend Planer