Hotel Waldinger priča, svojom kratkom poviješću, priču o kulturnom i civilizacijskom nastajanju modernog Osijeka. Zgrada je - kao KUĆA BAUMGARTNER – nastala 1904 godine. Iste je godine umro slikar čije ime danas hotel nosi. Slikar Adolf Ignjo Waldinger.
Tako rođenje ovog hotela označava dvostruku stogodišnjicu. Stotu obljetnicu jednog nestajanja i stotu obljetnicu jednog nastajanja. Čini se kao da je sama zgrada bila predodređena za dvostruki preporod. Zaštićena je kao umjetnički i kao ambijentalni spomenik. Projektirao ju je i reljefnom ornamentikom oplemenio najreprezentativniji umjetnik osječke secesije. Bio je to arhitekt i kipar Ante Slaviček. Slaviček je bio svestran i nadahnut stvaralac. Na skladnom pročelju zgrade, čije ime i samo označava vrt i njegova vrtlara, oblikovao je formalnu ornamentiku. Raspleteni vijenac. Čini se da samo pročelje pozdravlja i ovjenčava posjetitelja. A iz visine, ispod samog krovišta, promatraju vas lica zagonetnih maskerona. Graditelj je već secesijskom dekoracijom pročelja sugerirao pomisao da je sama zgrada začarana zagonetka. Tim je oblikom prožeta cijela unutrašnjost hotela. Vitraji na stropu, na vratima dvorane, oblijevaju vas magijom višebojne svjetlosti. A starinska dekoracija, umjetničke slike, duborezi u drvenini, mali labirinti interijera uvode Vas u dva stoljeća istovremeno.