Temelj muzejskog fundusa čine djela od kojih mnoga imaju kapitalnu važnost za hrvatsku likovnu baštinu od sredine 18. st. do danas, a po kojima je osječka Galerija kao muzejska ustanova regionalnog središta, najpoznatija i najpriznatija. To se, prije svega, odnosi na djela stranih majstora kasnog baroka, klasicizma i romantizma, potom prve generacije hrvatskih pejzažista i portretista sredine 19. stoljeća te djela s prijelaza u 20. stoljeće i njegove prve polovice, kada se utemeljuje hrvatsko moderno slikarstvo. Nadalje, tu su i djela klasika hrvatskog neomodernizma i suvremene umjetnosti, za sad bez željenog opsega, no bez sumnje s vjerodostojnim kvalitetom.

Najopsežniji i najvrjedniji dio muzejskog fundusa čine zbirke slika. Upravo je zbirka slika Galerije likovnih umjetnosti jedinstvena u hrvatskoj po broju i vrijednosti umjetnina koje su bile u vlasništvu slavonskih velikaških obitelji iz 18. i 19. stoljeća. Ta djela čine vrlo vrijedan dio nacionalne kulturne baštine, koji ulazi i u srednjeeuropski kulturni korpus.
Pored toga, u Galeriji je zastupljen najširi raspon svih osječkih umjetnika, pretežno prve polovice 20. stoljeća, te najveći dio njihovog likovnog stvaralaštva.

Izložbeni program, kao najprisutniji oblik djelovanja Galerije likovnih umjetnosti, ima svoja uporišta u predstavljanju likovnih stvaralaca grada i regije, nacionalne baštine, te njegovanju međunarodne suradnje, posebno sa susjedima i inozemstvom u najširem smislu.
Uz samostalne i retrospektivne izložbe Galerija tradicionalno organizira sljedeće likovne manifestacije: Slavonsko biennale, Memorijal Ive Kerdića – Triennale hrvatskog medaljarstva i male plastike, te Dane grafike. Uz izložbe, nezaobilazno je istaknuti i izdavačku djelatnost Galerije likovnih umjetnosti, monografske publikacije, kao i publikacije koje su u obliku izložbenih kataloga redovito pratile sve izložbene projekte i time postale važan prilog i dokument likovne povijesti.