Vez zlatom pojavio se u 19. stoljeću, a bio je znak prestiža pojedinih seoskih obitelji i njihovih kćeri i sinova, jer su se tim vezom izrađivali najsvečanije djevojačke rubine i momačka poprsja. Prije tih vezova na selu, zlatovez se radio na dvorovima, u crkvama i bogataškim obiteljima. O zlatovezu se pisalo još u 13. stoljeću na području Dubrovnika. U svijetu je poznata dresdenska škola zlatoveza iz koje su ponikle mnoge zlatovezilje europskih prijestolnica. Zlatovez je u Slavoniji bio naročito cijenjen u vrijeme biskupa J. J. Strossmayera i njegovog tajnika uzoritog svećenika i našeg najvećeg etnografa Milka Cepelića. Milko Cepelić se divio prirodnom nadarenosti naših žena sa sela koje su vezle zlatom. Te njihove radove htio je prikazati svima, a naročito strancima. Oni su se divili zlatom vezenim nošnjama naših žena koje su u njima izgledale "kao kraljice".

Jedno je vrijeme zlatovez a i izrada narodnih nošnja bila potisnuta. No, u nekim selima Đakovštine, a i drugih dijelova Slavonije, nikada se nije prestalo vesti zlatom. Bake su obično naučile svoje kćeri ili unuke. Od 70-tih radio se zlatovez i u Osnovnim školama tih sela, a onda je nakon domovinskog rata Hrvatska zajednica tehničke kulture organizirala radionice za prosvjetne djelatnice koje će u svojim školama obučavati učenike našim vrhunskim vezovima i ostalim vještinama. Za zlatovez je bila zadužena prof. Ružica Raković-Smiljanić koja je vještinu veza zlatom naučila u svom rodnom selu Levanjskoj Varoši, nastavila na seminaru u Gorjanima koji je vodila nastavnica Marija Jeger-Vukovac i seoske zlatovezilje, ali i u osobnim kontaktima s poznatim zlatoveziljama iz Đakovštine tetom Katom Bogdanović iz Gorjana i Evicom Kovačević iz Koritne. Mnogo toga bitnoga o zlatovezu naučila je i od naših poznatih etnologinja gospođe Zdenke Lechner i gospođe Mande Svirac. Zato svi oni koji su se okušali u zlatovezu ili ga žele raditi moraju znati da se vez preko uzorka izrezanog od tankog kartonskog papira mora ograditi živim zlatom ili s više upredenih zlatnih niti, a nakon toga ukrasiti pulicama, đendarima, ječmom ili katorima kojima se ukrašavaju praznine u vezu.